Nikolaj Erdman imao je samo dvadeset i šest godina 1932. kad je napisao svoju drugu dramu, ‘Samoubojicu’, koju je Staljin osobno navodno opisao kao ‘praznu i potencijalno zloćudnu’, te je zabranio da se ista izvodi. Erdman je prigodno nestao, a pretpostavlja se da je završio u Sibiru, dok je slična sudbina nekoliko godina kasnije snašla i redatelja, odnosno producenta koji se drznuo dramu predložiti za repertoar – Mejerholda. U Sovjetskom Savezu bila je zabranjena do 1982.
Glavni lik drame je nezaposleni nezadovoljnik Semjon Podsekaljnikov, koji ovisi o maloj plaći svoje žene Maše. On ne može dobiti radnu dozvolu, te izgubivši i zadnje trunke samopouzdanja i posvađavši se s punicom, zaključi kako je najbolje rješenje da si oduzme život. No, umjesto da bude završetkom jedne osobne tragedije, njegova odluka početak je procesa u kojem različiti ljudi iz njegove okoline, iskorištavaju njegovo ‘mučeništvo’ kako bi dokazali svoje vrlo raznolike teze o tome zašto je umro – smrt zbog neshvaćene umjetnosti, poslovnih interesa, ljubavi...
Uz galeriju likova koja uključuje oportunog susjeda i glupog staljinističkog poštara, Erdman gradi svoju satiru na sovjetsko društvo dvadesetih i tridesetih godina, koja je između ostalog rezultirala i proskribiranom umjetnošću socrealizma, a redatelj Eduard Miler uz pomoć dramaturginje Žanine Mirčevske i ansambla sarajevskog Narodnog pozorišta tvrdi da je ljudska glupost te bezobzirno iskorištavanje tuđe nesreće i dalje dobro poznata stvar...
Jedan odgovor
Gledao je u Zagrebu na Danima satire u izvedbi Makedonskog narodnog kazališta. Zanimljiva predstava, ali za moj ukus malo preruskirealistična i u svakom pogledu preduga. Mislim da je na kraju i pobijedila na Danima satire 2017., no gotovo 3,5 sata je zbilja previše. Previše digresija koje ubijaju ritam i pratljivost. Trećina gledatelja je otišla iz kazališta prije kraja predstave. Vjerujem da bi bila genijalna da je režiser to želio prikazati kroz 1,5-2 sata trajanja. Zgodna ideja, zgodna prezentacija, ali predugo i prenaporno za prosječnog gledatelja. Glumačka izvedba je bila genijalna jer, kako sam kasnije pročitao, radi se o top10-ak makedonskih glumaca. Pogledati, ali biti spreman na besmislene prizore i to da ti se čini da nema kraja